Intelektualne teškoće je složena pojava stanja djeteta odnosno odrasle osobe, što je teško jedinstveno odrediti jer sadrži medicinske, psihološke, pedagoške i socijalne odrednice. Naime, nema jedne zadovoljavajuće definicije koja bi izrazila svu njezinu složenost.
Prema suvremenim spoznajama i pristupu Svjetske zdravstvene organizacije, sada se intelektualne teškoće određuje kao značajno ograničenje u ukupnom životu pojedinca, karakterizirano bitnim ispodprosječnim intelektualnim funkcioniranjem koje je istodobno popraćeno smanjenom razinom u dvije ili više adaptivnih vještina. Područja adaptivnih vještina su: komunikacija, briga o sebi, stanovanje, socijalne vještine, samousmjeravanje, zdravlje i sigurnost, funkcionalna akademska znanja, slobodno vrijeme i rad. Intelektualne teškoće kao stanje utvrđuje se prije 18. godine života.
Ova određenja mogu se smatrati dinamičkim i razvojnim, odnosno može se reći da uspjeh pojedine osobe prema starosnoj dobi ovisi o stupnju intelektualne teškoće. U ranoj dobi to je senzomotorni razvoj, u školskoj dobi uspjeh u učenju, a u odrasloj stupanj gospodarske neovisnosti, odnosno mogućnosti radnog angažiranja uz podršku. Intelektualne teškoće nisu bolest i ne mogu se liječiti.
Suvremena klasifikacija intelektualnih teškoća uglavnom se bazira na Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema, koja ju dijeli na sljedeće podkategorije:
– lake intelektualne teškoće – približni kvocijent inteligencije proteže se između 50 i 69, što odgovara mentalnoj dobi od 9 do 12 godina. Obuhvaća neke teškoće pri učenju, dok su mnogi odrasli s tim stupnjem intelektualne teškoće sposobni za rad i ostvarivanje socijalnih kontakata.
– umjerene intelektualne teškoće – približni kvocijent inteligencije proteže se između 35 i 49, što odgovara mentalnoj dobi od 6 do 9 godina. Moguć je određen stupanj nezavisnosti, uključujući komuniciranje, učenje i brigu o sebi, odrasle osobe s tim stupnjem intelektualne teškoće trebaju razne oblike potpore za život i rad.
– teške (teža) intelektualne teškoće – približni kvocijent inteligencije proteže se između 20 i 34, što odgovara mentalnoj dobi od 3 do 6 godina. Potrebna kontinuirana pomoć okoline.
– duboke (teška) intelektualne teškoće – približni kvocijent inteligencije je ispod 20, što odgovara mentalnoj dobi ispod 3 godine. Potrebna stalna pomoć i njega, ozbiljna ograničenja u komunikaciji i pokretljivosti.
Suvremeni pristup podršci osobama s intelektualnim teškoćama uključuje pomak u smjeru shvaćanja i pružanja podrške u definiranom opsegu i trajanju, a ne isključivo na temelju nesposobnosti i ograničenja definiranih vještačenjem ili mjerenjem. Navedeno je nužno radi ostvarivanja prava na život u zajednici osoba s intelektualnim teškoćama pa tako poznajemo:
– povremenu podršku koja se pruža “prema potrebi pojedinca”, koja nije stalna, a najčešće je kratkotrajna (npr. u situacijama promjene životnih okolnosti i sl.)
– ograničenu podršku koja se pruža konstantno u određenom (ograničenom) vremenskom razdoblju
– opsežnu podršku koja se pruža redovito i nije vremenski ograničena te
– sveobuhvatnu podršku koja se pruža u velikoj mjeri u svim situacijama tijekom cijeloga života.
Veliki broj udruga osoba s intelektualnim teškoćama i članova njihovih obitelji udružen je u Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama koji u Republici Hrvatskoj djeluje od 1957. godine.
kontakt:
Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama
HR-10000 Zagreb, Ilica 113
https://www.savezosit.hr/
savezosit@savezosit.hr
telefon 01 3773 105